1. Kalup za valjanje: Opšta metoda valjanja kalupa je da se stakleni prah utisne u staklenu prostirku. Prije nego što se čelična cijev s ravnim šavom umota, staklena prostirka se steže između čelika i središta kalupa za valjanje, kako bi se stakleni jastučić napravio u sredini. Pod dejstvom sukoba, efekat omekšavanja se igra u dobroj meri, a oblik proizvedene staklene prostirke poklapa se sa oblikom ulaznog konusa kalupa za valjanje i kraja čelika.

2. Bubanj i trn za valjanje: Staklena kompozicija koja se koristi za glatku upotrebu valjkastog bubnja i trna je praškasta, sa malim česticama i visoke mekoće, a zatim se premazuje na unutrašnjoj rupi i vanjskoj površini čelika. Također, moguće je omotati staklenu tkaninu na vanjsku površinu čeličnog materijala i namotati traku staklene tkanine na šipku jezgra.

3. Uklanjanje staklenog filma na vanjskoj površiničelična cijev: Pošto se sredstvo za zaglađivanje stakla koristi prilikom valjanja, tanak stakleni film će biti sačuvan na unutrašnjoj i vanjskoj strani valjane čelične cijevi. Ovaj film je isti kao i obično staklo, tvrd i tvrd. Crisp, koji utiče na robu nakon puštanja u upotrebu, pa se mora ukloniti. Postoje mehaničke i hemijske metode za uklanjanje. Mehanička metoda se može koristiti za sačmarenje, vodeno hlađenje i istezanje i ravnanje. Ako koristimo hemijske metode za uklanjanje staklenog filma, svi znamo da su hemijska svojstva stakla ispravno stabilna. Stoga, ako koristimo hemijske metode, koristimo jake kiseline ili jake alkalne tečnosti. Međutim, šteta metode kiseljenja je to što je vrlo korozivna za različite sirovine čeličnih cijevi, što može uzrokovati kiseljenje površine čelične cijevi, posebno za ugljični čelik. Nije isplativo i neprikladno odabrati samo kiseljenje. Tako se danas najviše koristi metoda uklanjanja kiselina i lužina.